Oroantralna komunikacija predstavlja komunikaciju između usne šupljine i šupljine sinusa gornje vilice (sl.1). Najčešće nastaje povredom poda sinusa gornje vilice prilikom vađenja bočnih zuba gornje vilice i ugradnje implantata, mada mogu nastati i prilikom parodontoloških i endodontskih zahvata na istim zubima.
Sinus gornje vilice ili maksilarni sinus je najveća koštana šupljina, smještena u tijelu gornje vilice sa obe strane (sl.2). Donja ivica sinusa je u bliskom anatomskom kontaktu sa bočnim zubima gornje vilice. Koštana pregrada izmedju maksilarnog sinusa i bočnih zuba gornje vilice može biti debljine 0,2-0,5 mm, ali najčešće je debljine 1,3-2,9 mm.
Slika br. 1
Slika br. 2
Nastankom oroantralne komunikacije otvara se put bakterijama usne šupljine u sinusnu šupljinu, što dovodi dozapaljenja sinusa. Nastala komunikacija se mora zbrinuti, tj. zatvoriti u što kraćem roku. Infekcija sinusa nastaje već poslije 24 časa.
Zatvaranje oroantralne komunikacije vrši se najčešće hirurškim putem. Od hirurških tehnika najčešće se koriste režnjevi lokalnog tkiva (sl. 3,4,5).
Slika br. 3
Slika br. 4
Slika br. 5
U slučaju nedostatka ili oštećenja lokalne sluznice, te velikih komunikacija koriste se udaljeni režnjevi. Masno jastuče obraza predstavlja masno tkivo koje se jednim dijelom nalazi u obrazu, sa spoljašnje strane obraznog mišića (sl. 6 i 7).
Slike br. 6 i 7
Korištenje masnog jastučeta obraza u zatvaranju oroantralne komunikacije u daljem tekstu biće prikazano kroz dva slučaja Službe za oralnu hirurgiju Zavoda za stomatologiju.
SLUČAJ BR. 1
Pacijent mlađe životne dobi, muškog pola, javio se ordinirajućem stomatologu zbog bola u predjelu gornjeg desnog prvog molara. Nakon anamneze, kliničkog pregleda i RTG dijagnostike (sl. 8) pacijent je upućen u Službu za oralnu hirurgiju Zavoda za stomatologiju zbog vađenja gore navedenog zuba. Prilikom vađenja došlo je do stvaranja oronatralne komunikacije (sl.1).
Slika br. 8
Nakon odizanja sluzokožno-periostalnog režnja sa obrazne strane pristupilo se presjecanju periosta iznad drugog molara i prolazeći zakrivljenim hirurškim instrumentom (peanom) kroz obrazni mišić identifikovalo se masno jastuče i povuklo u radno polje. (sl.9,10,11 i 12).
Slike br. 9 i 10
Slika br. 11
Slika br. 12
Kada se defekt ispunio masnim jastučetom, pristupilo se ušivanju. Okruglom atraumatskom iglom, resorptivnim koncem i horizontalnim madrac šavovima masno jastuče se djelimično podvuklo pod nepčanu sluzokožu. Režanj se vratio na prvobitni položaj i ušio za okolnu sluzokožu (sl. 13 i 14.)
Slike br. 13 i 14
Ordinirana je antibiotska terapija uz analgetike i savjete. Konci su uklonjeni za 7 dana. Nakon tri nedelje masno jastuče je potpuno epiteliziralo.
SLUČAJ BR. 2
Pacijent mlađe životne dobi javio se specijalisti ortopedije vilica u Zavodu za stomatologiju zbog nedostatka prvog kutnjaka sa desne strane. Nakon kliničkog pregleda i RTG dijagnostike (sl.15 i 16) ustanovljeno je postojanje neizniklog gornjeg desnog prvog kutnjaka u kontaktu sa sinusom gornje vilice. Pacijent je upućen u Službu za oralnu hirurgiju Zavoda za stomatologiju zvog vađenja zuba.
Slika br. 15
Slika br. 16
Nakon aplikacije lokalnog anestetika i odizanja obraznog sluzokožno-periostalnog režnja pristupilo se vađenju navedenog zuba. Tom prilikom je stvorena oroantralna komunikacija (sl. 17,18 i 19)
Slike 17, 18 i 19
U daljem toku zahvata pristupilo se presjecanju periosta iznad drugog molara i prolazeći zakrivljenim hirurškim instrumentom (peanom) kroz obrazni mišić identifikovalo se masno jastuče i povuklo u radno polje (sl. 17 ,20 i 21).
Dalje je postupljeno kao u prethodnom slučaju (sl.21).
Slike 20 i 21
ZAKLJUČAK
Primjena masnog jastučeta obraza kao udaljenog režnja za zatvaranje oroantralne komunikacije ima smisla u slučaju nedostatka i oštećenja lokalne sluznice, prisustva širokih komunikacija, naročito u predjelu umnjaka, te kao metoda koja štedi tkivo ako se nakon zatvaranja komukacije planira izrada mobilne zubne proteze.
Goran Arlov spec. dr stom.
Služba za oralnu hirurgiju
Literatura: