Šećerna bolest (Diabetes mellitus) i parodontopatija

Šećerna bolest se javlja kod oko 9 % svjetske populacije, ali i incidenca i prevalenca ovog oboljenja rastu iz godine u godinu. Dijabetes dijelimo na dva osnovna tipa:

Tip 1 dijabetes se javlja se kod oko 5-10 % od ukupnog broja oboljelih. Nastaje zbog autoimmune destrukcije žlijezde gušterače (pankreasa), dovodeći do smanjenja i/ili potpunog prestanka lučenja hormona inzulina. Bez inzulina, glukoza se zadržava u cirkulaciji, te izaziva hiperglikemiju (povećanje nivoa šećera u krvi). Ovakve osobe moraju redovno unositi inzulin (inzulin-zavisne osobe).

Tip 2 dijabetes se javlja kod oko 85-90 % od ukupnog broja oboljelih. Nastaje kad gušterača nije sposobna stvarati dovoljnu količinu inzulina ili se proizvedeni inzulin ne koristi pravilno. U ovom tipu dijabetesa simptomi se javljaju postupno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnostikovati, a oboljenje može prolaziti i dugo godina asimptomatski.

Parodontopatija (oboljenje desni) je hronično, infektivno, multifaktorijelno oboljenje, koje u poodmaklim stadijumima dovodi do razaranja potpornog tkiva zuba (desni, cement, periodontalni ligament i alveolarna kost) dovodeći do njihovog klaćenja i ispadanja. Glavni uzročni faktor za nastanak parodontopatije je zubni plak (meke naslage na zubima u kojima kolonije bakterija svojim enzimima i toksinima oštećuju potporna tkiva zuba), kao i drugi dodatni faktori: čvrste zubne naslage (kamenac i konkrementi), neadekvatno urađeni ispuni i protetske nadoknade, traumatski kontakti, karijes, ostaci hrane, nepravilnost građe potpornih tkiva. Parodontopatiju karakterišu:

Krvarenje desni, pogotovo na provokaciju četkanjem i/ili čišćenjem zubnim koncem
Natečene, crvene i bolne desni
Povlačenje desni
Gubitak zuba
Patološka migracija zuba
Poremećen zagrižaj i okluzija (promjene u TM zglobu)
Neprijatan zadah

Pogrešno je, međutim mišljenje da se promjene prisutne kod parodontopatije zadržavaju samo na nivou usne duplje. Intenzivna proučavanja u proteklih 20-tak godina na temu povezanosti dijabetesa i parodontopatije su dokazala nepobitnu povezanost zapaljenja oralnih tkiva (prisutnih u parodontopatiji) sa promjenama i oštećenjima u cijelom organizmu. To je opisano kao fenomen uzajamne zavisnosti, tj. sistemsko oboljenje (dijabetes) vodi ka oralnoj infekciji, a jednom kada se oralna infekcija pojavi, ona pogoršava sistemsko oboljenje, koje ju je izazvalo.

Naime, osobe oboljele od dijabetesa su mnogo izloženije nastanku parodontopatije. Pacijenti sa dijabetesom, kod kojih je kontrolisan nivo šećera u krvi, mogu znatno odložiti i/ili ublažiti simptome parodontopatije. S druge strane, osobe sa loše kontrolisanim ili nekontrolisanim nivoom šećera u krvi (tj. visokih koncentracija šećera u krvi), imaju veću šansu sa razvoj parodontopatije. Statistički gledano, osobe sa loše kontrolisanim sećerom u krvi imaju 2-4 puta veću šansu za obolijevanje od parodontopatije od zdravih osoba. Zato je izuzetno važno da osobe koje imaju dijabetes održavaju nivo šećera u krvi u stalnim i preporučenim vrijednostima (kod zdravih pacijenata- HbA1c vrijednosti manje od 6 %).

Faktori koji povezuju dijabetes sa parodontopatijama su:

Dijabetes usporava cirkulaciju, što stvara povećanu osjetljivost desni na infekciju
Dijabetes smanjuje otpornost organizma na infekciju, čime se povećava šansa za bakterijsku infekciju desni
Visok nivo šećera u pljuvački pospješuje rast i razvoj bakterija odgovornih za nastanak parodontopatije
Osobe oboljele od dijabetesa, koje su i pušači, imaju čak 20 puta veće šanse da obole od parodontopatije, u poređenju sa zdravim osobama, koje su pušačima
Loša oralna higijena je primarni faktor koji dovodi do nastanka parodontopatije, ali je ujedno i još jedan od pospješujućih faktora kod osoba sa dijabetesom

S druge strane, pacijenti sa hroničnom parodontopatijom imaju sklonost povećavanju inzulinske rezistencije (povećanjem aktivnosti proinflamatornih citokina), tj. nastanku hiperglikemije. Inzulinska rezistencija onemogućava pravilno regulisanje nivoa šećera u krvi, te povećava rizik od komplikacija samog dijabetesa, a i dovodi do mogućnosti pojave mnogobrojnih kardiovaskularnih oboljenja.

Generalno, stomatolozi bi trebalo da budu posebno obzirni prema pacijentima sa dijabetesom, i da budu upoznati sa parodontopatijom kao komorbiditetom dijabetesa i vice versa. Ali, treba imati na umu da nekada pacijenti i sa kontrolisanim nivoom šećera u krvi mogu imati parodontopatiju, dok osobe sa loše ili čak i nekontrolisanim nivoom šećera mogu imati potpuno zdravo potporno tkivo zuba, bez parodontopatije.

Za sada nema adekvatnog lijeka ni za dijabetes ni za parodontopatiju, ali obje bolesti se mogu držati pod kontrolom multidisciplinarnim pristupom, tj. ukoliko se poštuju preporuke spec. interniste-endokrinologa (koji vodi osnovno oboljenje-dijabetes) i stomatologa, spec. parodontologije.

Pravilno zbrinjavanje ovih oboljenja podrazumijeva poštovanje sljedećih preporuka:

Održavajte pravilnu oralnu higijenu, redovnim četkanjem zuba i jezika, te redovnim korištenjem konca za zube
Dolazite na redovne kontrole zakazane kod spec. parodontologije
Ukoliko ste pušač, prestanite sa pušenjem
Imajte adekvatnu fizičku aktivnost
Smanjite tjelesnu težinu (ukoliko je potrebno)
Imajte izbalansiranu ishranu sa adekvatnim unosom hranljivih sastojaka
Radite testove za provjeru nivoa šećera u krvi na svaka 3 mjeseca (rezultate dajte na uvid i stomatologu, spec. parodontologije)