Ortodontska terapija – šta, kada i kako?

Ortodoncija (ortopedija vilica), kao grana stomatologije, bavi se uočavanjem tj. dijagnostikom ortodontskih nepravilnosti, ispravljanjem nepravilnih položaja zuba i usklađivanjem i postizanjem harmoničnih međuviličnih odnosa, ali, isto tako, bavi se i prevencijom nastanka određenih ortodontskih nepravilnosti. Ciljevi  kojima težimo prilikom svake ortodontske terapije odnose se na postizanje idealne facijalne estetike, idealne okluzije i idealne stabilnosti postignutih rezultata. Naravno, u praksi je navedene ciljeve ponekad teško ostvariti, pa bismo prije mogli reći da težimo postizanju optimalne facijalne estetike, okluzije i stabilnosti postignutih rezultata.

Svi ortodontski aparati koji se koriste za ispravljanje ortodontskih nepravilnosti, mogu se podijeliti na mobilne ortodontske aparate i fiksne ortodontske aparate. Mobilni ortodontski aparati su oni koje pacijent sam postavlja u usta, tj. na zube i sam ih uklanja iz usta, dok su fiksni ortodontski aparati oni koje ljekar i postavlja i uklanja iz usta pacijenta. Mobilni aparati se uglavnom nose tokom noći i nekoliko sati u toku dana, zavisno od vrste aparata. Fiksni aparati se nose tokom 24 sata neprekidno, tj. ostaju fiksirani na zubima sve do kraja ortodontske terapije. U tome se i ogleda jedna od prednosti fiksnih aparata u odnosu na mobilne ortodontske aparate, sile djeluju konstantno na zube, rezultati su brži i precizniji.

Iako ne postoji starosna granica za početak ortodontske terapije, za svakog pacijenta ipak postoji optimalno vrijeme za početak ortodontske terapije, a u cilju postizanja najboljih rezultata u što kraćem vremenskom roku. Ovo je naročito bitno kod djece. Najbolje bi bilo da se prvi ortodontski pregled obavi nakon nicanja prvih stalnih zuba, tj. prvih stalnih molara, a to je u šestoj/sedmoj godini života. U pojedinim slučajevima sa terapijom je potrebno krenuti i ranije. To je tzv. rana ili interceptivna terapija. U zavisnosti od vrste nepravilnosti, ponekad je potrebno pratiti rast i razvoj pacijenta, pa u optimalno vrijeme, u zavisnosti od vrste nepravilnosti, započeti sa terapijom. Iako većinu ortodontskih pacijenata čine djeca, u posljednje vrijeme sve je veći broj odraslih pacijenta kojima je potrebna ortodontska terapija  fiksnim ortodontskim aparatima, ne samo radi ispravljanja ortodontske nepravilnosti već i radi obezbjeđivanja povoljnih uslova za protetsku i implantološku rehabilitaciju. Iz svih navedenih razloga neophodna je saradnja specijaliste ortodoncije sa specijalistima dječije i preventivne stomatologije, oralne hirurgije, bolesti usta i parodontologije, stomatološke protetike, te bolesti zuba i endodoncije.

Dragana Knežević spec. dr stom.
Nataša Dragović spec. dr stom.
Služba za ortodonciju (ortopediju vilice) sa zubotehničkom laboratorijom