Oralni implantati

Razvoj, prednosti i postupak ugradnje

Implant je riječ latinskog porijekla IMPLANTATUM od IMPLANTARE što znači “ ono što je usađeno“, tj.označava predmet ili materijal koji se djelimično ili u cjelosti ugrađuje u tijelo u protetske,terapeutske, dijagnostičke ili eksperimentalne svrhe. Oralna implantologija je disciplina koja se bavi ugradnjom implantata u čvrsta oralna tkiva i izučavanjem efikasnosti takvih postupaka. Pokušaji da se na neki način nadomjeste zubi potiču još  iz vremena starih civilizacija Maja, starih Egipćana i Etruraca 5 000. god. p.n.e. U prvoj polovini 20 vijeka zapažaju se značajni pokušaji  implantacije, dok 50-tih godina 20.v. počinje razvoj implantologije kao naučne discipline. Uprkos anatemisanju  i mnogobrojnim problemima, implantologija se razvijala kontinuirano i brzo zahvaljujući rezultatima velikog broja istraživača. Vremenom je postala  atraktivna i efikasna, naučno zasnovana disciplina.

Implantologija kao stomatološka disciplina je najmlađa, kompleksna disciplina, ali sa najbržim razvojem. Zasnovana je na bazičnim istraživanjima u laboratoriji (in vitro,in vivo), zatim istraživanjima na eksperimentalnim životinjama, kao i kliničkim studijama. To je veoma kompleksna disciplina, te zahtjeva široko znanje da bi se problematika mogla sagledati do kraja. O raširenosti primjene implantata govore podaci da se godišnje ugradi više od 3 miliona implantata. Godišnji trend porasta je 15-20%. Postoji preko 250 implantacijskih sistema. Današnja implantologija se razvila iz potrebe rehabilitacije pacijenata koji su imali protetički problem. Indikacija za ugradnjom implantata vremenom su proširene sa protetskih i u ortodontske, kao i u maksilofacijalne svrhe.

Implantološki zahvati su veoma kompleksni, te sam uspijeh implatacije zavisi od ispunjenosti osnovna četiri uslova, a to su:

• pravilno postavljanje indikacija,
• adekvatna hirurška tehnika,
• adekvatan protetski rad,
• dobra oralna higijena pacijenta i redovite kontrole.

Planiranje i preimplatacijska dijagnostika i priprema zauzimaju važno mjesto u oralnoj implantologiji. Analiza svakog pojedinačnog slučaja treba da sagleda i predvidi sve mogućnosti i prednosti odabranog riješenja. Planiranje podrazumijeva detaljnu:

• amamnezu pacijenta,
• motivaciju, tj. predočavanje pacijentu prednosti i nedostataka implantacije, tok procedure, moguće komplikacije estetiku, funkciju i moguca alternativna protetska rješenja,
• klinički pregled,
• radiografije (OPT,tomografija)
• izrada i analiza studijskih metoda,
• kompjuterska simulacija i vođena implantacija.

Indikacije za ugradnju implantata su:

• nedostatak jednog zuba (prava indikacija kod mlađih osoba kada je u pitanju trauma),
• nedostatak više zuba,
• kod potpuno bezubih vilica.

Osnovni cilj implantološkog zahvata je uspostavljanje sidrišta budućeg fiksnog ili mobilnog protetskog rada.

Hirurški princip ugradnje oralnih implantata je isti, sve različitosti vezane su za pojedinine implantološke sisteme.

Pri samom hirurškom postupku ugradnje endoosealnih implantata treba imati u vidu raspoloživu koštanu masu alveolarnih nastavaka gornje i donje vilice, kao i blizinu pojedinih anatomskih struktura, nosne, sinusne šupljine u gornjoj vilici kao i mandibularnog kanala i  bradnog otvora u donjoj vilici.

Postupak ugradnje izvodi se uz primjenu lokalne infiltracione  anestezije. Hirurški postupak podrazumijeva formiranje mukoperiostalnog režnja, pravljenje ležišta u kosti tačno određenim redosledom profilisanih borera, te postavljanje implantata u ležište. U odnosu na period vađenja zuba ugradnja implantata može biti:

• imedijalna – neposredno nakon vađenja zuba,
• rana (early) – 6 – 8 nedjelja nakon vađenja zuba,
• kasna (late) – 6 i više mjeseci nakon ekstrakcije.

Svako navedeno vrijeme implantacije ima svoje prednosti i nedostatke i tačno određenu indikaciju. Predvidljivost, kontrolisanje rezultata i cijelog postupka je ono što je bitno u implantologiji.

Kod estetskih zahtjeva potrebno je voditi računa o kompromisu između želja pacijenta i realnih mogućnosti.

Jedno od najčešćih pitanja naših pacijenata je:“Koliko traju implantati“.

Trajnost implantata zavisi od mnogih faktora, a to su: kvalitet kosti, starost pacijenta, anatomskih uslova, mastikatornog tipa te protetske rehabilitacije kao i od načina i efikasnosti održavanja oralne higijene, kao i redovnih postimplantacijskih kontrola.

Ukoliko su svi navedeni uslovi zadovoljeni, trajanje implantata je 15, 20, pa i više godina.

U predjelu gornjih lateralnih sjekutića ugrađena dva implanta

Indikovanje implantata radi izrade zubne nadoknade nekad je izbor u terapiji krezubih i bezubih pacijenata. Naravno, pacijentu treba predočiti i sva druga protetska rješenja. Implantno nošenje zubne nadoknade vraćaju izgubljenu funkciju i estetiku i predstavljaju veliki komfor  za pacijenta.