Endodontska terapija zuba

Pod liječenjem zuba u širem smislu riječi smatra se bilo koji terapijski postupak na zubu uključujući uklanjanje karijesa i postavljanje ispuna te desenzibilizacija osjetljivih zubnih vratova. Endodontsko liječenje zuba podrazumijeva terapijski postupak unutar korijenskih kanala u svrhu očuvanja zuba u njegovoj žvačnoj, estetskoj i fonetskoj ulozi. Većini ljudi zubna pulpa je poznata kao “zubni živac”, međutim u njoj se pored nerava nalaze krvni i limfni sudovi, vezivno tkivo i mnoge ćelije. Laičko ime posljedica je velikog broja nervnih vlakana u tom tkivu i osjetljivosti zubne pulpe pa stoga često čujemo izraz: “Zubar mi je vadio živac”. Jednostavnije endodontske probleme može zbrinuti i stomatolog opšte prakse, dok one složenije slučajeve rješava  specijalista bolesti zuba i endodoncije.

Simptomi koji upućuju na bolesti zubne pulpe

Karijes zuba započinje u gleđi, širi se dentinom i ako se proces ne zaustavi, a nastala šupljina ne nadomjesti odgovarajućim materijalom, nastaje upalni proces u pulpi. Osim karijesa, zubna pulpa može biti ugrožena traumom koja može biti akutna kao što je udarac ili hronična kao što je prerani kontakt jednog zuba u trenutku kada bi se svi trebali jednakomjerno dodirivati.Tokom preparacije tj. brušenja za postavljanje ispuna ili za protetske nadoknade zuba, zubna pulpa može stradati zbog preobilnog brušenja ili topline koja se pri tome razvija, te se preko dentinskih kanalića prenosi do zubne pulpe i izaziva upalu.. Ipak  postoji razlika između pulpe i ostalog vezivnog tkiva u organizmu. Pulpa je okružena tvrdim oklopom dentina i gleđi, a u vezi je s okolišem malim otvorom na vrhu korijena kroz kojeg ulaze krvni sudovi i živci. Povećani pritisak koji se u upali stvara, izaziva veoma jaku bol.

Spontani osjećaj bola zuba koji se pojavljuje bez nekoga posebnog razloga upućuje na upalu zubne pulpe. Osim toga, jedan od vrlo čestih simptoma je osjetljivost zuba na zagriz, ali i na  termički nadražaj (npr. prilikom konzumacije toplih ili hladnih napitaka i hrane). Ako se zub koji zahtijeva endodontsku terapiju ne liječi, infekcija će sve više napredovati razarajući okolnu kost te uzrokujući sve veće smetnje i bol. Uslijed toga nastaju upalne promjene u području oko vrha korijena tj. u periapeksu koje mogu biti akutne i hronične. Akutne upale kosti oko vrha korijena se manifestuju bolnošću zuba na zagriz, dodir, otokom u području vrha korijena unutar usne šupljine, a u težim slučajevima otokom čitave polovine lica.

U najtežim oblicima povišena je tjelesna temperatura, oteknuti su limfni čvorovi, a upalni proces se može širiti prema okolnim strukturama glave i vrata. Hronične su uglavnom bezbolne, a često se otkriju kao slučajni nalaz na rtg snimci. Ponekad kronični proces u kosti oko vrha korijena, koji se često naziva granulom, prijeđe u akutni oblik s svim njegovim simptomima.  Ponekad se može pojaviti crvenkasto isbočenje na obraznoj ili jezičnoj strani,u predjelu vrha korijena, koje može završiti fistulom, kanalom koji prolazi kroz kost spajajući vrh korijena sa sluznicom usta. Ova promjena se slučajno uočava, jer obično nije praćena bolom. To pacijenti često opisuju kao vrećicu koja se puni i povremeno prazni.

Ako  doktor stomatologije utvrdi da je pulpa u procesu odumiranja, postoje dvije terapijske mogućnosti: endodontsko liječenje zuba ili njegovo vađenje. Svakako je bolje zub prvo pokušati endodontski liječiti i zadržati ga u vilici, nego ga izvaditi, jer nijedna zubna nadoknada ne može biti tako dobra kao vlastiti zub. Kakva će biti prognoza liječenja zavisi kako od morfologije samog  zuba, tako i od rada doktora stomatologije, ali i imunološkog statusa pacijenta.

Način liječenja bolesti zubne pulpe

Sam postupaka endodontskog liječenja započinje postavljanjem dijagnoze kliničkim pregledom i rtg snimkom. Endodontskim liječenjem zuba, bilo da je zubna pulpa traumatizovana, upaljena ili odumrla, ona mora biti u potpunosti uklonjena, a na njezino mjesto treba postaviti odgovarajući materijal za ispunjavanje korijenskog kanala.

Na zub koji se treba liječiti postavlja se koferdam. Iako je ona ponekad dodatna neugodnost za pacijenta, njezino je postavljanje danas standardni dio savremene endodontske terapije. Koferdam se stavlja na zub koji će se endodontski liječiti uglavnom iz tri razloga:

1. Da bi se dobilo radno polje koje može biti dezinfekovano,
2. Da bi se pacijent zaštitio od slučajnog udisanja ili gutanja instrumenta za obradu kanala korjena,
3. Da bi se pacijent zaštitio od dejstva rastvora za ispiranje i drugih lijekova u toku liječenja

Postoje brojne prednosti upotrebe koferdama. On značajno ubrzava liječenje time što čak i fizički eliminiše uticaje iz oralne sredine. Normalno, samo zub koji se liječi je eksponiran kroz otvor na koferdamu. Guma mora dobro da zatvara prostor oko zuba. Kada se koferdam stavi i kada je zub efikasno zaštićen od uticaja oralne sredine tada je obezbjeđeno aseptično polje rada, te se pristupa otvaranju pulpne komore, odnosno pronalaženju ulaza u korijenske kanale. Posebnim instrumentima i endodontskim iglicama uklanjaju se ostaci pulpe i nakon toga se određuje dužina kanala korijena. Zatim se proširuju korijenski kanali, kako bi se s njihovih zidova uklonile naslage bakterija i na odgovarajući način oblikuju, da bi ih se poslije moglo što bolje ispuniti.

Zavisno o početnom stanju pulpe na početku liječenja i broju korjenova zuba koji se liječi, endodontsko liječenje može zahtijevati više posjeta stomatologu. Između pojedinih posjeta, šupljina unutar zuba ispunjava se posebnim ljekovitim materijalima koji dezinfikuju endodontski prostor te se postavlja privremeni ispun. Kada su pulpna komora i korijenski kanali ispreparisani i iz njih više ne dopiru znakovi upale i raspadanja pulpe poput gnoja i neugodnog mirisa, može se pristupiti punjenju korijenskih kanala. Za punjenje korijenskih kanala danas se upotrebljavaju različiti materijali sa dosta štapića gutaperke.

Važno je da materijal koji se postavlja osigura dobro zaptivanje, odnosno da onemogući prodor bakterija iz usne šupljine kroz zub u viličnu kost. Da bi se provjerila ispravnost provedenog endodontskog liječenja, po završetku punjenja zuba mora se napraviti još jedna rendgenska snimka. Nakon 12 mjeseci od završetka terapije očekujemo zarastanje u kosti, te i tada pravimo kontrolni snimak.

Kada su korijenski kanali ispravno napunjeni, a zub više ne pokazuje kliničke simptome bolesti, pristupa se trajnoj sanaciji zuba,odnosno postavljanju ispuna ili izradi zubne krunice.