Dentinska preosjetljivost

Termin dentinska preosjetljivost označava oštru, kratkotrajnu bol ogoljelog dentina koja nastaje zbog temperaturnih, taktilnih, hemijskih i drugih nadražaja.

Najčešće se javlja u području zubnih vratova gdje je sloj gleđi najtanji. Važno je naglasiti da dentinska preosjetljivost nije ni na koji način povezana s karioznim promjenama koje također mogu nastati na istim mjestima. Najčešće zahvaćeni zubi su očnjaci i prvi premolari („četvorke“), slijede ih sjekutići i drugi premolari („petice“). Najčešće se javlja iznad 30-te godine život i češća je kod ženskih osoba.

Do bolnih nadržaja dolazi zbog ogoljenja dentina i otvaranja dentinskih kanalića. Gubitak gleđi zuba i/ili gubitak parodontalnog tkiva („povlačenje zubnog mesa“) izlažu dentin temperaturnim, hemijskim i mehaničkim promjenama u usnoj šupljini. Do gubitka gleđi može doći na nekoliko načina, procesima erozije, atricije, abrazije te abfrakcije.

Erozije na zubima nastaju djelovanjem kiselina, bile one unešene u organizam ili endogenog porijekla (želučana kiselina). Često se kao razlog preosjetljivosti dentina navodi nepravilno pranje zuba,koje vodi u nastanak klinastih defekata (erozija).
Kod osoba kod kojih su prisutne navike poput bruksizma (škripanja zubima) dolazi do trošenja zuba atricijom. Pojam atricija označava nastajanje sitnih pukotina na površini gleđi i njezino odlamanje zbog nepravilnih žvačnih sila. Kod jako izraženog trošenja može se pojaviti dentinska preosjetljivost na griznim površinama zuba.

U slučaju da se pacijent žali na bilo koji oblik bolnih senzacija treba uzeti detaljnu stomatološku anamnezu sa naglaskom na sledeće:

• priroda bola (oštar, tup, pulsirajući)
• broj osjetljivih zuba i da li uvijek isti zub boli
• bolna lokalizacija na zubu
• intezitet bola
• na koji se stimulans bol javlja
• koliko se učestalo pojavljuje i koliko traju pojedine epizode bola
• obratiti pažnju da li je na pojedinom zubu bilo restaurativnih ili parodontoloških zahvata, na to kakva je ishrana i oralna higijena, te da li su zubi izbjeljivani.

Nakon detaljne anamneze slijedi klinički pregled pacijenta koji se obavlja pomoću stomatološke sonde i stomatološkog ogledala.

Terapijski postupci

Mogu se podjeliti na reverzibilne i ireverzibilne.
Preosjetljivost dentina može se smanjiti prirodnim postupcima, npr. raznim pastama za desenzibilizaciju te fluoridnim gelovima.

U kliničkoj praksi često se koriste i adhezivi koji polimerizacijom stvaraju zaštitinu barijeru u području eksponiranog dentina. Međutim, glavni je nedostatak toga što ih pacijent već nakon nekoliko dana pranjem zuba ukloni.

Kod većih oštećenja u obzir dolazi restaurativni zahvat kompozitnim materijelima (plombom). U nekim slučajevima je neophodno sprovesti terapiju dentinske preosjetljivosti endodonskom terapijom zuba (vađenjem živca).

Autor: Prole Danijela spec. dr stom. spec.bolesti zuba i endodoncije